Almost Perfect Me https://blog.dnevnik.hr/almostperfectme

utorak, 28.08.2007.

Ljubav i te stvari

Razmišljanja koja mi se vrte po glavi trenutno, vrući ljetni dan i dosada na poslu su razlog zašto sam stvorila, eto, ovaj blog. Naime, došla mi je potreba da se pismeno izrazim, nekad sam u te svrhe pisala dnevnik, ali sada, mislim da imam malo previše godina da bi to radila... Ionako dnevnik uvijek završi u rukama pogrešne osobe...

Enivej, tema je ljubav. Dolazim do nekih zaključaka, do kojih valjda svatko dođe prije ili poslije (zavisi kada je doživio svoju prvu veeeeeliku i ozbiljnu vezu). Ja sam prije par mjeseci, jeli, skončala nešto što je trebala biti ljubav za čitav život. Prije dotičnog sam bila zaljubljena tisuću puta, duboko patila i bivala povrijeđena, a niko me ustvari nije povrijedio... Mislila sam, ono što su svi mislili sa 16-17 godina - da nikada neću imati pravog dečka, da, jeli, nemam sreće u ljubavi... I onda se od nikud pojavi on... Prođe par lijepih godina... Ne želim sada biti negativna i pričati kakav je idiot u stvari bio... Što jest jest, meni je s njim bilo predivno. Stalno smo bili zajedno...ljetovali smo i zimovali zajedno... skoro da smo živjeli zajedno... imali smo samo zajedničke prijatelje... zajedničke stvari... zajedničke planove... ideje o našem životu... imena naše djece... mali savršeni svijet.... koji se raspao...

Činjenica je da sam vjerovala u ljubav kao u pokretača svega... Vjerovala sam da je ljubav vječna... Neki pametni ljudi su mi govorili da ću proći ja još mnogo takvih velikih ljubavi, ali ja bi se samo nasmijala.... "Mi smo posebna priča" govorila sam... Ne znam ja da su svi to govorili svojevremeno...

I tako.... prošlo je par mjeseci od našeg prekida... Ćao-ćao nam je manje-više sva komunikacija... Ali više ga ni ne vidim kao nekog za koga sam živjela, disala, postojala, nego samo kao "onog" prema kojem ne osjećam ništa... Ispunjenije sam se osjećala dok sam puna nevjerice patila i prihvatala da nam istekao rok trajanja... Sada se osjećam prazno...

Ljubav je izgubila veličinu u mojim očima. Prošlo je, reći ću, par ljudi kroz moj život poslije njega, ali je sve to bilo samo i jedino tjelesno... Osjećanja su mi potpuno otupila... Prije bi se zaljubila s jednim poljupcem... Sad mi ni daleko više od poljupca nije dovoljno da osjetim bar mali dio onog dobro poznatog osjećaja ljubavi. Ali ne brinem se previše... Vjerovatno svako na svojoj koži mora osjetiti da su u životu neke stvari prije ljubavi... da su neki ljudi bitiniji od dečka... da ljubav može proisteći iz mnogo toga i biti zamjenjena s mnogo toga... sa zahvalnošću, divljenjem, opsesijom, ljubomorom, strašću... Prvoj ljubavi svi prilaze sa dozom naivnosti, vide je kao SVE... Ljubav nije sve, i ne može zamjeniti vazduh, vodu, hranu... Ljubav ne može biti život! Život ukljućuje puno više...

Ali već sam u tom periodu kada na tu vezu pomislim sa smiješkog... kako smo naivni bili, ali to je bilo tako slatko, i uvijek ću se rado prisjetiti... Niko neće biti kao on, jer ipak je njemu bila usmjerena sva moja ljubav... Voljet ću i druge, ali pored njih voljet ću roditelje, voljet ću prijatelje, voljet ću posao i još mnogo toga... ali ne vjerujem da ću ikad ikoga voljeti tako... cijelim svojim bićem... dušom i tijelom... tako se voli samo jednom! Na kraju ostane samo dobra životna lekcija...i....praznina!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blebletanja djevojke koja ima previše slobodnog vremena...

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr